Južnosibirski Peni

2024 Autor: Gavin MacAdam | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-12-16 13:37

Južnosibirski peni je jedna od biljaka iz porodice koja se zove mahunarke, na latinskom će naziv ove biljke zvučati ovako: Hedysarum austrosibiricum B. Fedtsch. Što se tiče naziva same južno -sibirske porodice grohova, na latinskom će biti ovako: Fabaceae Lindl.

Opis južnosibirskog groša

Južnosibirska kopejka je višegodišnja biljka, obdarena zadebljalim korijenom koji duboko ulazi u tlo. Nekoliko stabljika protezati će se prema gore od korijenovog ovratnika, čija će visina varirati između dvadeset i šezdeset centimetara. Stabljike južnosibirske kopejke gotovo su uspravne ili donekle uzdignute, bit će jake i gotovo gole. U samom dnu stabljike nalaze se brojni prirasli čašćići, obojeni smeđim tonovima. Nešto više na stabljici ove biljke nalazit će se zeleni listovi koji tvore dva do četiri internodija. U samom podnožju sibirskog groša, svaki list sa kratkim peteljkama ima dva spojena stisnuta stipula, obojena smeđim tonovima. Stabljike ove biljke su apikalne i ravne, najčešće će biti blago savijene, a njihova će dužina biti oko osam do dvanaest centimetara. Na samom početku perioda cvatnje sibirskog groša, četke će se stisnuti. Ima samo dvadeset do trideset cvjetova, bit će pomalo viseći, a pedikuli su blago pahuljasti. Vjenčić je obojen ljubičastim tonovima. Jajnik sibirskog groša je linearan i bit će četiri do osam ovulacija.

Plodovi ove biljke su mahune na stabljici, segmenti takvih mahuna će biti mrežasti i gotovo okrugli, ponekad mogu biti duguljasti. Na rubu će takvi plodovi biti širokih krila. Cvatnja južnosibirskog groša pada u periodu od juna do jula. U prirodnim uslovima, ova biljka se nalazi na području centralne Azije, altajske regije zapadnog Sibira, kao i u sljedećim regijama istočnog Sibira: Daursky, Leno-Colymsky, Yenisei i Angara-Sayansky. Za rast, ova biljka preferira subalpske i šumske livade, kao i alpske zone na lišajno-šljunkovitim površinama ugljena.

Opis ljekovitih svojstava južnosibirskog groša

Biljka južnosibirskog groša obdarena je vrlo vrijednim ljekovitim svojstvima, dok se korijenje ove biljke preporučuje koristiti u ljekovite svrhe. Takve sirovine treba nabaviti u jesenskom periodu. Biljku treba iskopati i gomilati kako bi se zagrijalo korijenje. Nakon toga, takve korijene treba odvojiti od stabljika, a pri tome odrezati male korijene.

Prisutnost tako vrijednih ljekovitih svojstava treba objasniti sadržajem betaina, holina, 2,4-dihidroksi-5,6-dimetoksiisoflavona, kao i linolne i folne kiseline u biljci.

Dokazano je da su dekocije na bazi korijena južnosibirskog groša obdarene sposobnošću snižavanja krvnog tlaka, a također će imati vrlo izražen diuretički učinak.

Kod opće slabosti, proljeva, prolapsa maternice, jakog znojenja, opće slabosti, kroničnih čireva, edema tijela, kronične upale bubrega i neizlječivih rana u usnoj šupljini, preporučuje se korištenje korijena u prahu pomiješanog s medom. Istovremeno, preporučuje se uzimanje dvanaest i po grama meda za pedeset grama korijena ove biljke. Dnevno bi trebalo koristiti oko petnaest grama gotovog proizvoda, a maksimalna doza je šezdeset grama. Treba napomenuti da je takav lijek prilično učinkovit ako se pravilno koristi.