2024 Autor: Gavin MacAdam | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-12-16 13:37
Sibirski aster (lat. Aster sibiricus) - cvjetna ukrasna kultura; predstavnik roda Astra, koji pripada porodici Asteraceae, ili Astrov. Porijeklom iz Sibira, sjevernih regija Rusije, Dalekog istoka, Japana i Kine, tamo raste i u prirodnim uslovima. Tipična staništa u prirodi su dobro osvijetljene listopadne šume, stepe i ravnice. U vrtlarstvu se vrsta rijetko koristi, ali se aktivno koristi u narodnoj medicini, budući da ima ljekovita svojstva.
Karakteristike kulture
Sibirski aster predstavljen je višegodišnjim biljkama koje u procesu rasta formiraju prilično tanak, ali snažan rizom, kratke uzlazne dlakave stabljike crvenkasto-zelene boje, koje se ne odlikuju jakim grananjem. Biljke dosežu visinu od 40-50 cm. Cvjetovi-korpe sibirske astre su mali, pojedinačni, ne prelaze 4 cm u promjeru, sastoje se od ružičasto-žutih cjevastih i jorgovanih ili jorgovanih rubnih cvjetova (trske). Lišće je naizmjenično, prilično malo, duguljasto, oštro na vrhu, nazubljeno ili nazubljeno uz rub, peteljkasto, rjeđe sjedeće.
Sibirski aster cvjeta u drugoj dekadi juna - trećoj dekadi jula. S jesenskom sjetvom cvatnja se javlja ranije. Urodi godišnje. Omogućava vam da dobijete veliki broj sjemena pogodnih za sjetvu. Vrsta je otporna na mraz, podnosi mrazeve do -40C. Ne treba joj sklonište, iako u oštrim zimama bez snijega sloj otpalog lišća ili piljevine neće naštetiti biljkama. Sibirski aster spada u kategoriju svjetlosnih, ali čak iu otvorenoj sjeni može se dobro razviti. Otporan na sušu, ali zahtijeva redovno zalijevanje. Općenito, kultura nije zahtjevna, čak se i početnik amater može lako nositi s njom.
Upotreba u medicini i ukrasnom vrtlarstvu
Ako se sibirski aster u vrtlarstvu rijetko koristi, onda je u narodnoj medicini čest gost raznih dekocija i infuzija namijenjenih liječenju tegoba. U ljekovite svrhe koriste se nadzemni dijelovi biljaka, odnosno cvasti, stabljike i lišće. Kao što znate, nadzemni dio sibirske astre može se pohvaliti visokim sadržajem hranjivih tvari, uključujući saponine i flavonoide.
Tinkture i dekocije cvijeća, lišća i stabljika djelotvorne su protiv bolesti želuca, pluća, jetre, kao i kožnih bolesti. Preporučuju se osobama s čestim glavoboljama i bolestima kostiju. Uvari sibirskog astera odlikuju se antipiretičkim svojstvima, korisni su i kod bronhitisa, prehlade, pa čak i gripe. Tinkture od astera koriste se i za pripremu domaćih maski za tijelo i lice, savršeno toniziraju starenje kože.
U vrtlarstvu se sibirski aster koristi za ukrašavanje različitih vrsta cvjetnjaka, uključujući alpske tobogane, kamenjare i druge stjenovite vrtove, dobro izgledaju na gredicama u kombinaciji s premalim usjevima. Sibirski aster posebno se dobro uklapa u vrt napravljen u rustikalnom stilu. U procesu rasta kultura raste prilično brzo i formira bujni grm u obliku jastuka, posut svijetlim cvjetovima koji privlače pažnju. Zahvaljujući ovoj značajci, sibirski aster bit će prikladan u granicama i uz ukrasno grmlje i nisko drveće s ažurnom krošnjom. Dotična vrsta je također pogodna za rezanje, cvijeće će dugo stajati u vodi.
Suptilnosti njege
Sibirski aster ne može se nazvati hirovitom kulturom. Briga o njoj sastoji se od standardnih procedura. Kulturu je potrebno zalijevati 2-3 puta sedmično, s dugotrajnom sušom - češće. Zalijevanje će osigurati obilno cvjetanje i snažan rast. Važno za astere i hranjenje. Tokom sezone potrebno je izvršiti najviše 3 preliva. Prvi se provodi prilikom sadnje sadnica ili u rano proljeće, drugi - točno 14 dana kasnije, treći - u vrijeme formiranja pupoljaka. Za prihranu preporučuje se korištenje mineralnih gnojiva. Treba imati na umu da se treće hranjenje vrši samo fosfornim i kalijevim gnojivima, a dušična gnojiva moraju biti isključena.
Preporučuje se:
Sibirski Uzgajivač
Sibirski uzgajivač je višegodišnja biljka čija visina može varirati između deset i pedeset centimetara. Na latinskom će ime ove biljke zvučati ovako: Phlogodicarpus sibiricus. Sibirski uzgajivač jedna je od biljaka porodice koja se zove kišobran, na latinskom će se naziv ove porodice zvati:
Pseudo-sibirski Geranijum
Pseudo-sibirski geranijum je jedna od biljaka iz porodice koja se zove geranium, na latinskom će naziv ove biljke zvučati ovako: Geranium pseudosibiricum J. Mayer. Što se tiče latinskog naziva same pseudosibirske porodice geranija, na latinskom će biti ovako:
Sibirski Geranijum
Sibirski geranijum jedna je od biljaka u porodici koja se zove geranije. Na latinskom će ime ove biljke zvučati ovako: Geranium sibiricum L. Što se tiče naziva same porodice sibirskog geranija, na latinskom će biti ovako: Geraniaceae Juss. Opis sibirskog geranija Sibirski geranium je višegodišnja biljka čija visina može doseći od dvadeset do šezdeset centimetara.
Cocklebur Sibirski
Cocklebur sibirski je jedna od biljaka iz porodice koja se zove Asteraceae ili Compositae, na latinskom će naziv ove biljke zvučati ovako: Xanthium sibiricum L. Što se tiče imena same sibirske porodice pijetla, na latinskom će to biti: Asteraceae Dumort.
Sibirski Zigadenus
Sibirski zigadenus je jedna od biljaka iz porodice koja se zove liliaceae, na latinskom će naziv ove biljke zvučati ovako: Zygadenus sibiricus L. Što se tiče latinskog naziva same sibirske porodice zygadenus, na latinskom će to biti ovako: Liliaceae Juss.
